IT-04-74
Jadranko Prlic
U optužnici se navodi da je Jadranko Prlic 14. avgusta 1992.,
imenovan za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog
i odbrambenog organa Herceg-Bosne. Jadranko Prlic je, uz Matu
Bobana, vecim dijelom 1992-1993. godine bio najmocniji funkcioner
u politickoj strukturi i organima vlade Herceg-Bosne/HVO-a,
a do kraja 1993. godine prakticno je zasjenio i Matu Bobana.
Kao predsjednik, Jadranko Prlic je imao de jure i/ili de facto
vlast, efektivnu kontrolu i/ili bitan uticaj na vladu i vojsku
Herceg-Bosne/HVO-a. U optužnici se dalje navodi da je pocev
od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo u udruženom
zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Jadranko Prlic ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
Bruno Stojic
U optužnici se navodi da je Bruno Stojic 3. jula 1993. imenovan
za nacelnika Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a i
on je na tom položaju ostao do novembra 1993. Dana 16. decembra
1993., Bruno Stojic je postavljen za nacelnika Ureda Hrvatske
Republike Herceg-Bosne za proizvodnju i promet oružja i vojne
opreme. Kao nacelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane
HVO-a, Bruno Stojic je bio vrhovni politicki i rukovodni funkcioner
tog organa, odgovoran za oružane snage Herceg-Bosne/HVO-a.
Vršio je de jure i/ili de facto vlast, te imao efektivnu kontrolu
i bitan uticaj na sve segmente i ogranke operacija koje su
izvodile te snage. U optužnici se dalje navodi da je pocev
od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo u udruženom
zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Bruno Stojic ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
Slobodan Praljak
U optužnici se navodi da je Slobodan Praljak od približno
marta 1992. do jula 1993. obavljao funkcije visokog casnika
Hrvatske vojske, pomocnika ministra obrane i višeg predstavnika
Ministarstva obrane Hrvatske pri vladi i oružanim snagama
Herceg-Bosne/HVO-a. Služio je kao prenosnik naredenja, dopisa
i uputa koje su predsjednik Franjo Tudman, Gojko Šušak i drugi
viši funkcioneri Republike Hrvatske upucivali vladi i oružanim
snagama Herceg-Bosne/HVO-a i obavještavao je više funkcionere
Hrvatske o zbivanjima u Bosni i Hercegovini i podnosio im
izvještaje. On je neposredno i posredno komandovao snagama
Herceg-Bosne/HVO-a i njihovim operacijama u Bosni i Hercegovini.
Od približno 24. jula 1993. do 9. novembra 1993., Slobodan
Praljak je djelovao kao najviši sveukupni vojni komandant
oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a. U optužnici se dalje navodi
da je pocev od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno
aprila 1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo
u udruženom zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Slobodan Praljak ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
Milivoj Petkovic
U optužnici se navodi da je Milivoj Petkovic od aprila 1992.
do približno 24. jula 1993., te od 26. aprila 1994. do približno
5. avgusta 1994., bio na funkciji glavnog zapovjednika oružanih
snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao "nacelnik Glavnog stožera
HVO-a". Na raznim položajima i funkcijama koje je obavljao,
Milivoj Petkovic je vršio de jure i/ili de facto rukovodenje
i komandovanje oružanim snagama Herceg-Bosne /HVO-a. U periodu
na koji se odnosi optužnica vršio je efektivnu kontrolu i
bitan uticaj na oružane snage Herceg-Bosne /HVO-a (ukljucujuci
zapovjednike operativnih zona). U optužnici se dalje navodi
da je pocev od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno
aprila 1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo
u udruženom zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Milivoj Petkovic ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
Valentin Coric
U optužnici se navodi da je u aprilu 1992., Mate Boban je
imenovao Valentina Corica za zamjenika zapovjednika za sigurnost
i za zapovjednika vojne policije HVO-a. Taj njegov položaj
kasnije je nazvan "nacelnik Uprave vojne policije"
i on je na njemu ostao do 20. novembra 1993. godine. Dana
20. novembra 1993. ili oko tog datuma, Valentin Coric je imenovan
za ministra unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Na raznim položajima i funkcijama koje je obavljao, Valentin
Coric je, u periodu od barem aprila 1992. do kraja 1993.,
igrao centralnu ulogu u formiranju, upravljanju i radu vojne
policije HVO-a. Vršio je de jure i/ili de facto rukovodenje
i komandovanje vojnom policijom HVO-a, koja je redovno igrala
važne uloge u upravljanju zatvorima i objektima za zatocavanje
Herceg-Bosne/HVO-a i u borbenim operacijama i operacijama
etnickog cišcenja. U optužnici se dalje navodi da je pocev
od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno aprila
1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo u udruženom
zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Valentin Coric ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
Berislav Pušic
U optužnici se navodi da je Berislav Pušic 1992. godine postao
casnik u vojnoj policiji HVO-a u Mostaru, a 1993. godine bio
je na zapovjednom položaju u vojnoj policiji. Dana 5. jula
1993., Jadranko Prlic je imenovao Berislava Pušica za nacelnika
službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba. Tokom 1993.
godine, Berislav Pušic je bio i predsjednik Komisije HVO-a
za razmjenu zarobljenika. U optužnici se dalje navodi da je
pocev od 18. novembra 1991. godine ili prije pa do približno
aprila 1994. i nakon toga, više osoba osnovalo i ucestvovalo
u udruženom zlocinackom poduhvatu politickog i vojnog podjarmljivanja,
trajnog uklanjanja i etnickog cišcenja bosanskih Muslimana
i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije
Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju
Hrvatskoj Zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te
pripajanja tih teritorija kao dijela "Velike Hrvatske",
tako što bi one postale dio Republike Hrvatske ili blisko
povezane s njom, i to upotrebom sile, zastrašivanja ili prijetnje
silom, progona, zatvaranja i zatocavanja, prisilnog premještanja
i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava
koja predstavljaju ili obuhvataju cinjenje zlocina kažnjivih
po clanovima 2, 3 i 5 Statuta Medunarodnog suda. U optužnici
se navodi da je Berislav Pušic ucestvovao u udruženom zlocinackom
poduhvatu. Tereti se za zlocine protiv covjecnosti, kršenja
zakona i obicaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. na temelju individualne kaznene odgovornosti, te
kaznene odgovornosti nadredenog.
<<<
|
